Carstvo Nemanjića nije nastalo ni od kakvih papinih laskanja i kruna, nego u borbi i krvi. Vatikan nikad Srbima nije slao krune, nego križare i inkviziciju. Da je bilo do pape, Srbije ne bi bilo. Tu priču o papi koji Stefanu Prvovenčanom šalje krunu forsira provatikanska struja unutar Pravoslavne crkve i povjesničari koji su povijest učili iz udžbenika naših neprijatelja. Njihovi izgovori podsjećaju na Jehovine svjedoke koji kažu: “Ako je Isus bio sektaš, onda sam i ja.”, odnosno: “Ako su Stefan Prvovenčani i sveti Sava ekumenisti, onda sam i ja.” Ali, niti je Isus bio sektaš i maltretirao ljude po kućama, niti su se Nemanjići klanjali pred papom.
O krunisanju Stefana Provovenčanog nema nikakvih izvora iz tog vremena osim njegovog pisma iz 1220. u kojem se papi već obraća kao kralj i u kojem ne traži krunu već potvrdu krune. Da je papa Honorije III stvarno krunisao Stefana, o tome bi postojala opširna dokumentacija u vatikanskoj arhivi, a ona ne postoji. Kasniji izvori poput ideološki obojenog i mnogo puta prepravljanog Tome Arhiđakona su kontradiktorni i ne donose nikakve pouzdane informacije o samom događaju, ne pišu ni kad se desilo navodno krunisanje, ni gdje, ni tko je bio papski legat.
Pismo Stefana Prvovenčanog papi Honoriju III nije dokaz krunisanja, već pokazuje kako su vladari Srbije morali balansirati između imperijalnih ambicija raspadajuće Romejskog carstva (Bizanta) i Mađara koje je papa dovukao na Balkan obećavajući im srpsku krunu. Naravno da im nije odgovarao sukob sa Vatikanom i da su pokušavali sa papom održavati korektne diplomatske odnose, iako su bili svijesni skrivenih namjera Vatikana. Nemanjići nisu podizali stotine katoličkih crkava i manastira, nego pravoslavnih, nisu se odricali prestolja i odlazili u katoličke monahe, nego pravoslavne. Sve što je Stafan Prvovenčani mislio o papi, uniji i ekumenizmu rekao je na Žičkom saboru gdje su on i srpsko plemstvo predvođeni Svetim Savom osudili “latinsku jeres”.
Нема коментара:
Постави коментар